Postoje 3 glavna tipa sunčevog UV zračenja. Najopasniji su UVC zraci koje u potpunosti apsorbuje ozonski sloj. Preostala 2 tipa, UVA i UVB, imaju različite efekte na organizam.
UV-A (400 – 315 nanometara)
UVA zraci ne izazivaju opekotine. Zbog ovoga oni nisu smatrani odgovornim za nastanak raka kože, međutim, nova istraživanja su dokazala vezu između UVA i raka kože.
Dugi talasi UVA zraka, međutim, prodiru dublje u donje slojeve kože, gdje proizvode dubok, taman ten. Oni oštećuju vezivno tkivo kože, izazivajući gubitak čvrstine kože, prerano starenje i pojavu bora.
UV-B (315 – 280 nanometara)
Većinu UVB zraka koji stižu do zemljine atmosfere presreće ozonski sloj. Istanjenje ozonskog omotača u poslednje vrijeme je, međutim, dovelo do povećanja količine UVB zraka koji dolaze do zemlje.
Kratki talasi UVB zraka prodiru kroz gornje slojeve kože, oštećuju DNK i izazivaju pigmentaciju kao pokušaj kože da se zaštiti. Braon pigment (melanin) prave pigmentne ćelije epiderma (melanociti) koji se nalaze na mjestima gdje epiderm dolazi u kontakt sa dermom. Pigment se potom prenosi u ćelije epiderma (keratinocite).
Ukoliko je doza UVB zraka prejaka, koža postaje crvena i upaljena i stvara se opekotina, koja predstavlja ozbiljan alarmni signal koji šalju ćelije kože. Ove iste ćelije potom aktiviraju „sistem popravke“ da poprave nastalo oštećenje.
Što je češće i intenzivnije izlaganje kože suncu, oštećenja bivaju sve ozbiljnija i povećava se rizik od pogrešnih popravki i mutacija. Na duže staze ovo može dovesti do izmjene genetskog materijala, hroničnog oštećenja kože, prvih stadijuma raka, kao i samog raka kože.
The UV Index
UV indeks je međunarodna naučna mjera nivoa sunčevog UV zračenja. Koristi se da opiše jačinu sunca na određenom mjestu i u određeno vrijeme. Indeks ima opseg od 1 do 11 i što je on veći, veća je šansa za oštećenje kože.
